Zašto radim ovaj posao — put od male sanjarice do vlastitog studija

Bilo je to davno... Nekoć davno živjela je jedna mala curica, nalik na svaku drugu, ali ono što je nosila u sebi činilo je razliku. Djeca su sa četiri godine sanjari — maštaju o tome da budu astronauti, doktori, piloti, čarobnjaci i vile. Ona je imala samo jedan san: da stvara nečiji dom, da se zauvijek igra i slaže boje, da zauvijek sanja, da stvara i ostavlja neizbrisiv trag ljubavi u svemu što radi.

Igrajući se materijalima koje je uzimala od stolara, crtajući i radeći kućice za sve svoje igračke — od Barbie do plišanog psa čuvara — maštala je o tome da jednog dana postane upravo ono čime se igra: dizajnerica arhitekture, da cijelog života stvara i da njena igra nikad ne prestane. Plišani pas čuvar znao je sve tajne koje se kriju u tom malom biću koje je u sebi nosilo veliki plan — da jednom ima svoj studio za projektiranje.

Odrastanjem želja nije minula. Naprotiv, rasplamsala se, a žar ljubavi spalio je sve prepreke koje su se našle na putu. Sve te prepreke ono su što ju je izgradilo i naučilo — one su tu da nas u najtežim trenutcima, kad smo gotovo spremni odustati, vrate natrag na put, poguraju snagom koju ni sami ne znamo odakle je došla i natjeraju da još jače zavolimo ono što radimo.

Na jednoj od većih životnih prekretnica — upisu škole — želja je pobijedila, unatoč svim govorima da je to teško, da nije lako. Ništa nije lako, ali ono što uistinu volimo i želimo, lakše je od svega.

Ostvarenje sna

Nakon školovanja, upornost se nastavila, i samo par mjeseci nakon što je s ponosom donijela diplomu dizajnerice unutrašnje arhitekture, svima onima koji nikad nisu prestali vjerovati u nju — zaposlila se. Devet godina rada u renomiranom salonu namještaja, seminari u inozemstvu, treninzi dizajna u najboljim svjetskim tvornicama namještaja, sajmovi, suradnje s najpoznatijim hrvatskim arhitektima i hrpetina odrađenih projekata — sve je prošlo u djeliću sekunde.

Onda je, sada već žena, vođena snom djevojčice, krenula u ostvarenje svog sna. Napustila je sigurnu luku, otplovila sama, s kompasom koji pokazuje samo ljubav, trud i upornost, i dalekozorom koji ne vidi dalje od sutra, ali zna da je budućnost tamo gdje te jedra puna ludosti i hrabrosti nose. Pojas za spašavanje nikad nije ponijela — ili ploviš, ili se topiš.

Godinu dana plovidbe

Evo, brod još plovi. Godinu dana plovidbe, godinu dana otkad djevojčica živi svoju misiju — da svakom uljepša dom. Pitaju se mnogi kako je to. E pa, prekrasno. Prekrasno je znati da si nešto napravila za onu malu curicu koja nikad nije prestala sanjati. Prekrasno je znati da si nekom učinila život ljepšim, i prekrasno je biti tu za druge — za one koji su odabrali da ih baš tvoj brod dovede doma, doma gdje su svoji i gdje se povrh svega osjećaju ugodno.

Zato nikad ne prestanite sanjati — mali san može vam promijeniti život, ne samo vama, već svima onima koji vjeruju u vas. I radite samo ono što uistinu volite, ono za čim se plamen ljubavi nikad ne gasi. I volite sebe i sve ono što nosite u sebi — dajte ljudima da to prepoznaju, jer jedini put ka uspjehu znamo mi sami.

Vaša Vita

laterem — vita est ars.